![]() Glavni put eliminacije je renalna ekskrecija nepromijenjenoga lijeka. Nakon intravenske primjene u zdravih se dobrovoljaca između 60 i 75% doze digoksina izlučuje u nepromijenjenom obliku urinom tijekom 6-dnevnog razdoblja praćenja. Pokazalo se da je ukupan klirens digoksina iz tijela direktno povezan s bubrežnom funkcijom. Poluvrijeme eliminacije digoksina u bolesnika s normalnom bubrežnom funkcijom iznosi 30 do 40 sati. Ono se produžava u bolesnika s oštećenom bubrežnom funkcijom, a u anuričnih bolesnika može biti reda veličine od 100 sati. Terapijski raspon digoksina je relativno uzak. Većina odraslih bolesnika je adekvatno digitalizirana (bez znakova toksičnosti) s koncentracijama digoksina u serumu između 0.8 i 2.0 ng/ml. Uzorak krvi treba uzeti najmanje 6 do 8 sati nakon primjene lijeka. Kod bolesnika s plazmatskim koncentracijama većim od 2 ng/ml, češće se javljaju simptomi predoziranja. Digoksin treba s oprezom primjenjivati kod bolesnika s poremećajem ravnoteže elektrolita. Hipokalijemija može uzrokovati lažne simptome predoziranja digoksinom. Čimbenici rizika za predoziranje digoksinom su: hipokalijemija, hipomagnezijemija, hiperkalcemija, alkaloza, hipoksija, insuficijencija koronarnih arterija, miokarditis, cor pulmonale, starija dob, atrofija skeletnih mišića, hipotiroidizam i bubrežna insufcijencija. Simptomi predoziranja digoksinom su mučnina, povraćanje, bol u trbuhu, gubitak apetita, glavobolja, nesanica, vrtoglavica, smetnje vida, usporen puls ili nepravilni otkucaji srca. |
AutorAnte Vojnović, mag.pharm. Arhiva
August 2020
KATEGORIJE
All
|