Konkomitantna primjena itrakonazola ili ketokonazola s alprazolamom ili oralnim midazolamom smatra se kontraindiciranom. Itrakonazol i ketokonazol su jaki inhibitori CYP450 3A4. Flukonazol i mikonazol su slabiji inhibitori CYP450 3A4, ali mogu i dalje uzrokovati interakciju, dok terbinafin nije inhibitor CYP450 3A4 i pokazalo se da nema nikakvog utjecaja na farmakokinetiku midazolama.

Istovremena primjena sa jakim inhibitorima CYP450 3A4  može značajno povećati koncentraciju benzodiazepina koji su primarno metaboliziraju ovim enzimom. U farmakokinetičkim studijama, itrakonazol (200 mg/dan) i ketokonazol (400 mg/dnevno) su povećali sistemsko izlaganje (AUC) alprazolama nakon jedne oralne doze od 1 mg  skoro 4-puta, u usporedbi s placebom.

U farmakokinetičkim studijama, itrakonazol (200 mg/dan) i ketokonazol (400 mg/dnevno) su povećali sistemsko izlaganje (AUC) nakon jedne oralne doze od 7,5 mg midazolama za više od 10-puta. Oralni midazolam ni u kojem slučaju se ne smije primjenjivati istodobno s itrakonazolom i do dva tjedna nakon prekida liječenja itrakonazolom.

Nakon što se prekine liječenje, koncentracije itrakonazola u plazmi padaju na jedva detektibilne koncentracije u roku od 7 do 14 dana, ovisno o dozi i trajanju liječenja. U bolesnika s cirozom jetre ili u osoba koje primaju inhibitore CYP450 3A4, pad koncentracija u plazmi može se odvijati još sporije. To je posebno važno na početku primjene lijekova čiji je metabolizam pod utjecajem itrakonazola.
​
Alternativa za pacijenate koji zahtijevaju terapiju itrakonazolom ili ketokonazolom, ili općenito tretman s jakim inhibitorom CYP450 3A4, bili bi benzodiazepini koji se ne metaboliziraju putem CYP450 3A4, kao što su lorazepam i oksazepam.

U bazi e-interakcije lijekova je ukratko objašnjena problematika interakcija vezana za risperidon i slične slučajeve, na način koji je primjeren radu na recepturi ljekarne ili u liječničkoj ordinaciji, kada zbog vremenskog ograničenja nije moguće proučavati čitavu farmakokinetiku lijeka. Koliko problem interakcija može zapravo biti složen, pokazuje primjer risperidona.

Risperidon je antagonist dopaminergičkih D2 receptora i serotoninergičkih 5-HT2 receptora, ali se veže i na alfa-1-adrenergičke receptore, i s nešto manjim afinitetom za H1-histaminergičke i alfa-2- adrenergičke receptore. Pripada skupini atipičnih antipsihotika jer osim dopaminskog antagonizma ima izražen i serotoninski antagonizam, koji je čak i izraženiji. Upravo zbog toga je smanjena podložnost ekstrapiramidalnim nuspojavama koje su mnogo češće kod klasičnih antipsihotika (npr. haloperidola).
Ekstrapiramidalne nuspojave su parkinsonizam, hipersekrecija sline, mišićno-koštana ukočenost, spazam lica - izraz lica poput maske, akinezija – nemogućnost započinjanja pokreta , akatizija – nemogućnost ostati miran sa stalnim ponavljanjem istih pokreta, nemir nogu, tremor, drhtanje, grčevi mišića, nevoljne mišićne kontrakcije, paraliza jezika.

Risperidon se metabolizira enzimima CYP2D6 i CYP3A4, te uza sve to je i supstrat za transport glikoproteinom P. Risperidon se uglavnom metabolizira putem CYP2D6, te u manjoj mjeri putem CYP3A4. Pomoću enzima CYP2D6 risperidon se metabolizira u 9-hidroksi-risperidon, koji ima sličnu farmakološku aktivnost kao i sam risperidon. Risperidon i 9-hidroksi-risperidon čine aktivnu antipsihotičnu frakciju. I risperidon i njegov aktivni metabolit 9-hidroksirisperidon su supstrati P-glikoproteina (P-gp).
Tvari koje modificiraju aktivnost CYP2D6 ili tvari koje snažno inhibiraju ili induciraju aktivnost CYP3A4 i/ili P-gp, mogu utjecati na farmakokinetiku aktivne frakcije risperidona s antipsihotičnim učinkom. Induktori CYP3A4 i glikoproteina P smanjuju plazmatske koncentracije aktivne antipsihotične frakcije risperidona. Istodobna primjena sa snažnim CYP3A4 i/ili P-gp inhibitorom može bitno povećati plazmatske koncentracije aktivne antipsihotične frakcije risperidona. Istodobna primjena risperidona sa snažnim CYP2D6 inhibitorima može povećati plazmatske koncentracije risperidona, ali ne toliko koncentraciju aktivne antipsihotične frakcije risperidona.

Tako se pokazalo da karbamazepin kao induktor enzima CYP3A4 smanjuje plazmatske koncentracije aktivne antipsihotične frakcije risperidona. Slični učinci mogu se vidjeti s npr. rifampicinom, fenitoinom i fenobarbitalom, koji isto tako induciraju jetreni enzim CYP3A4 kao i glikoprotein P. Fluoksetin i paroksetin, inhibitori CYP2D6, povisuju plazmatske koncentracije risperidona, ali ne toliko izraženo i aktivnu antipsihotičnu frakciju. I drugi inhibitori CYP2D6, poput kinidina, mogu na sličan način utjecati na plazmatske koncentracije risperidona.

Prema tome, prilikom uvođenja ili ukidanja spomenutih lijekova liječnik treba procijeniti ispravnu dozu risperidona. Povećana konc. risperidona može uzrokovati ekstrapiramidalne nuspojave (drhtanje, slinjenje, ukočenost lica i jezika, grčenje mišića). Osim toga, CYP2D6 je podložan i genetičkom polimorfizmu. Jaki metabolizatori CYP2D6 brzo pretvaraju risperidon u 9-hidroksi-risperidon, dok ga slabi metabolizatori CYP2D6 pretvaraju puno sporije. Iako jaki metabolizatori imaju niže koncentracije risperidona i više koncentracije 9-hidroksi-risperidona nego slabi metabolizatori, farmakokinetika udruženog risperidona i 9-hidroksi-risperidona (tj. aktivne antipsihotične frakcije) slična je nakon pojedinačne i višekratnih doza u jakih i slabih metabolizatora CYP2D6.

​Osnovi cilj svakog propisivača ili revizora terapije lijekovima bi trebao biti prevencija interakcija, tj. spriječiti interakciju lijekova prije negoli se dogodi. O interakcijama lijekova se u praksi diferencijalno dijagnostički najčešće vodi računa kada dolazi do neuobičajenog odgovora na liječenje tijekom davanja više od jednog lijeka istovremeno. Provjeru interakcija među lijekovima bi trebalo rutinski obavljati za rizične pacijente, tj. ako u kombinaciji postoje lijekovi uske terapijske širine, antibiotici, hormoni, antiagregacijski lijekovi, ako postoji oštećenje bubrega, jetre ili sluznice, te osobito kod starijih pacijenata, uzimajući u obzir vremensku komponentu interakcije (važno kod uvođenja novog lijeka, promjene režima doziranja ili prekida terapije).
Na interakcije lijekova treba pomisliti ukoliko je propisano više lijekova za istu indikaciju, ukoliko se propisuju neogovarajući lijekovi s obzirom na stanje bolesnika i bolesti. Mogućnost za pojavu inerakcija lijekova raste eksponencijalno. Tako primjerice neki autori navode da kod istovremenog uzimanja 2 lijeka učestalost interakcija iznosi 6%, kod istovremenog uzimanja 5 lijekova iznosi 50%, dok kod istovremenog uzimanja 8 lijekova gotovo uvijek nalazimo nekakav oblik interakcije, majne ili više značajan. Drugi autori ističu učestalost klinički značajnih interakcija lijekova koja se kreće oko 5% kod uzimanja nekoliko lijekova, a više od 20% kod uzimanja 10 lijekova. Većina hospitaliziranih bolesnika istovremeno dobiva barem 6 lijekova. U racionalizaciji liječenja starijih osoba potrebno je propisivati što manji broj lijekova te izbjegavati neodgovarajuće lijekove i lijekove koji mogu stupiti u međusobne interakcije. Najčešće posljedice interakcija u praksi su: krvarenja, hiperkalijemija, depresija CNS-a, produljenje QT intervala, serotoninski sindrom, renalna i hepatička toksičnost.

U današnje vrijeme se na tržište uvodi veliki broj novih lijekova, a time značajno raste i broj potencijalnih interakcija lijekova. Interakcije lijekova najčešće nisu poželjne jer se mijenja učinak jednog ili više lijekova, a posljedice za pacijenta mogu biti ozbiljne. Otkrivanje interakcija lijekova za zdravstvene djelatnike predstavlja svakodnevni izazov, a pamćenje svih interakcija je doslovno nemoguće. Obvezna stručna literatura zbog svog formata nije praktična za rad na recepturi ljekarne ili prilikom razgovora liječnika sa pacijentom, jer zbog vremenskog ograničenja nije moguće proučavati kompletnu farmakokinetiku ili farmakodinamiku određenog lijeka. Zbog toga su redovito održavani programi za otkrivanje interakcija izrazito korisno pomagalo u svakodnevnom profesionalnom radu.

e-interakcije lijekova je tablica excel formata, za otkrivanje interakcija lijekova i kontrolu doze sirupa, oralnih suspenzija i supozitorija. Namijenjena je profesionalcima u radu sa ljekovima, prvenstveno ljekarnicima i liječnicima primarne zdravstvene zaštite kojima treba kvalitetno i cjenovno povoljno rješenje. Osobito je korisna u situacijama koje zahtijevaju brz pristup informacijama. U potpunosti je napisana na hrvatskom jeziku i autorsko je djelo farmaceuta. Projekt je neovisan, u financijskom i stručnom smislu. Time je osiguran objektivan pristup problemu interakcija i izboru alternativnih lijekova. Baza se redovito ažurira sa svakom novom listom lijekova HZZO-a i ponudom receptnih i OTC lijekova na tržištu Republike Hrvatske. Baza lijekova je jednostavna za korištenje, a svi podaci su na hrvatskom jeziku. Kao izvor informacija korišteni su samo pouzdani, javni, službeni podaci. Svi podaci su samostalno sakupljeni i detaljno obrađeni. Ovaj projekt integrira različita područja kojima se bave propisivači terapije čime se povećava kvaliteta zdravstvene usluge, sigurnost liječenja i povjerenje pacijenata.